Život je sastavljen od nebrojano mnogo iskustava. Neka su prolazna, a neka na naše živote ostavljaju neizbirisiv trag. Jedno takvo,fenomenalno i definitivno nezaboravno, za mene je predstavljalo ovo putovanje u Švajcarsku.

Kada sam prvi put čula da se organizuje interkulturalna razmjena koja će uključiti djake iz dvije škole, uključujući i moju Gimnaziju „Petar I Petrović Njegoš” i Gimnaziju „25. maj” jedva sam čekala dan kada će se otvoriti prijave ne bih li je što prije poslala. Nakon prezentacija u školama, stigao je i taj dan. Neću slagati, bila sam prilično uzbudjena pred slanje, i više puta pisala-brisala, ne bih li to odradila što bolje. Sa velikim uzbudjenjem sam čekala i intervju, „preživjela” i to, a onda je došao momenat istine. Bio je to jedan od najvažnijih telefonskih poziva koje sam dobila. Sjećam se kao juče da je bilo, na času crnogorskog mi je zazvovnio telefon, javila sam se, i eto ga! Jelena mi je javila da sam primljena. Nakon intenzivnih priprema, došao je i 17.jun. Krenuli smo u nove izazove, poduhvate i pobjede.

Sa sigurnošću tvrdim da je svaki minut puta i boravka u Švajcarskoj vrijedan pomena. Dobila sam priliku da živim sa 40 nepoznatih ljudi i ne, nije strašno. Zapravo, divno je. Na radionicama smo naučili da vjerujemo jedni drugima, da razbijamo stereotipe, da dijelimo sve. Nije ovo ona klasična fraza „dijelili dobro i zlo” koja nema pozadinu. Dijelili smo kuću, hranu, odjeću, osjećaje. Rodile su se nove ljubavi, nikla su prijateljstva za cijeli život. Da stvar bude još bolja, upoznali smo se sa vršnjacima iz Bazela, i sa njima kako kroz razgovor, tako i kroz igru shvatili da nas naše osobine više spajaju nego što razdvajaju. Kao šlag na tortu, organizatori ovog divnog puta su se potrudili da nam pruže prelijepa iskustva. Šetali smo kroz predivni i tog dana kišoviti Cirih,upoznali Lucern i posmatrali ga sa njegovih divnih mostova. Oduševila nas je i arhitektura Schaffhausen-a. Katedrala St.Gallen-a, Rajnini vodopadi i Seealpsee su možda i najljepši momenti što se turističkih obilazaka tiče.

Sve u svemu, kao neki zaključak, želim da se u ime svih učesnika zahvalim Forumu MNE što nam je uljepšan raspust i da poručim da naša zajednička priča tek počinje. Nadam se da će u budućnosti još veći broj mladih iz Crne Gore imati priliku da ode, stekne nova iskustva i ta znanja proslijedi vršnjacima koji će ih ovdje čekati i bodriti! 🙂

Neira Šabanadžović,učenica Gimnazije “25.maj”