Svjedoci smo vremena u kojem se percepcija sreće, ljepote i uspjeha mijenja uporedo sa tehnologijom i digitalnim trendovima. Primarni cilj društvenih mreža jeste povezivanje i umrežavanje, i one nam mogu pomoći da njegujemo prijateljstva i smanjimo osjećaj usamljenosti. Međutim, pretjerana upotreba društvenih medija čini upravo suprotno – negativno utiče na samopouzdanje i zadovoljstvo životom.

Naime, svuda nas okružuje nametnuti doživljaj stvarnosti, a svoju ”vrijednost” potvrđujemo brojem lajkova ili komentara na društvenim mrežama. Postavlja se pitanje kako zapravo biti srećan, zadovoljan životom i graditi kvalitetne odnose sa drugima ako se sve to mjeri virtuelnim parametrima koje po svaku cijenu moramo zadovoljiti?

Nije nikakvo otkrovenje reći da internet i društvene mreže oblikuju naše raspoloženje. Ovo je posebno izraženo kod mladih ljudi koji još uvijek grade svoju ličnost i samopoštovanje. Jedan od razloga za to je način na koji su ove platforme koncipirane – sve se svodi na poređenje sa drugima. Tamo možete vidjeti pregršt lijepih (i ne tako realnih) detalja iz života drugih ljudi, pa i sami osjećate potrebu da sa svojom publikom dijelite samo besprekoran sadržaj.

Standarde ljepote i sreće koje društvene mreže plasiraju nemoguće je dosegnuti. Ipak, oni su svuda oko nas i neminovno nam stvaraju osjećaj da nismo dovoljno dobri. Zapravo, naše samopoštovanje raste onda kada naiđemo na pozitivne reakcije na internetu, a isto tako se smanjuje onda kada te reakcije izostanu. Ovo neminovno vodi u kulturu narcizma i opsjednutost sopstvenim tijelom, licem ili pojavom. Internet je prepun ”idealnih” i ”savršenih” fotografija koje sugerišu na koji način treba izgledati, živjeti pa i razmišljati, a poređenje sa nerealnim medijskim slikama stvara osjećaj vječitog nezadovoljstva. Nekoliko studija su ukazale na to da postoji veza između društvenih mreža i narušenog mentalnog zdravlja koje zatim vodi u rizično ponašanje. Takozvano ”socijalno upoređivanje” dugoročno izaziva depresiju, anksioznost pa i suicidne misli kod adolescenata.

Šta možemo učiniti kada primijetimo da društvene mreže negativno utiču na nas?

Najprije, moramo razumjeti da upoređivanje sa nedostižnim idealima na internetu nije racionalno, zato što se tamo svako prikazuje u svom najboljem izdanju. Virtuelni prostor nije mjesto za dijeljenje ranjivosti, porodičnih i finansijskih problema, fizičkih nedostataka i slično. Moramo uvijek imati na umu da naizgled savršene fotografije predstavljaju samo jedan segment nečijeg života, te da skrivaju ono što ima svako ljudsko biće – nesavršenosti.

Osim toga, moramo se takođe preispitati kakve su naše vrijednosti i zašto doživljavamo da su drugi uvijek bolji, ljepši i uspješniji od nas. Ovo zapravo može biti dobar početak rada na sebi, zato što na taj način možemo spoznati koje vrijednosti cijenimo kod drugih i da ih na konstruktivan način razvijamo kod sebe.  Prema tome, nečije zdrave navike, stil oblačenja ili skladno tijelo ne treba da u nama izaziva zavist, već motivaciju da i sami uvedemo pozitivne promjene u svoj život.

Takođe, sjetimo se da život nisu samo fotografije savršeno posloženih polica sa knjigama, prazničnih dekoracija i živopisnih pejzaža. Živjeti život, značilo bi uživati u dobroj knjizi, boraviti u prirodi, provoditi vrijeme sa prijateljima… bez potrebe da se to prezentuje strancima na internetu. Zapravo, kada bismo više energije i vremena posvetili uživanju u sitnicama nego trudeći se da stvorimo određenu sliku o sebi, onda naše samopoštovanje ne bi zavisilo od tuđih mišljenja, lajkova i pregleda, već isključivo od nas samih.

Rialda Ramusović